Requiem for peace

U odsustvu razuma Bojevih glava vrazi Plešu svoj smrtni Ples   Krvavim lirama prebiru Prsti Anđela Stradanja –   dok ljudski rod ispašta predaka svojih grijeh   Nečija djeca Izgladnjela i bosa Preko leševa gaze i Ubiru Trofeje   –          Tamo daleko Tamo gdje više ništa nema smisla Na nekoj crnoj tački Gdje se to…

Nastavi čitanje →

Jer, meni je ponestalo inspiracije…

Moja melanholija bila je zlatna prašina u tvojim rukama Po tvojim rukama raštrkan je moj život Ostaci moje ljupkosti zarobljeni su u tvojim rukama Ja sam sada, kao bočica parfema, ispražnjena Koliko samo slatkih muka tiho propaćenih kada se moja duša otimala s tajanstvenom tugom Ona, kojoj su poznati trikovi kako sam provodila dane ljubeći te…

Nastavi čitanje →

Ono kao ljubav… Ili, bog će ga znati…

Ne radim ništa U posljednje vrijeme Osim što ispijam flaše između dva čekanja – tebe i još jedne relativno nevažne stvari… Vec dugo ne napisah niti jednog slova Vec dugo ne pozdravih dan… Odviše dugo ne prozborih, osim sa sobom samom… Meni je lijepo…  O,  nemoj da misliš da se žalim Nemoj da misliš da…

Nastavi čitanje →