Možda ti se sviđa da budeš tinta, možda ti se sviđa da budeš slavan, to nikad neđeš saznati honey...
Perfect...
Вечно молодой, вечно пьяный...
Perfect...
U odsustvu razuma
Bojevih glava vrazi
Plešu svoj smrtni
Ples
Krvavim lirama prebiru
Prsti
Anđela Stradanja –
dok ljudski rod ispašta
predaka svojih
grijeh
Nečija djeca
Izgladnjela i bosa
Preko leševa gaze i
Ubiru
Trofeje
- Tamo daleko
Tamo gdje više ništa nema smisla
Na nekoj crnoj tački
Gdje se to ne tiče
Nas.
Olimp se trese od gromkog pljeska
Aresova
Ludilo više ništa neće zaustaviti.
Moja melanholija bila je zlatna prašina
u tvojim rukama
Po tvojim rukama raštrkan je
moj život
Ostaci moje ljupkosti zarobljeni su u
tvojim rukama
Ja sam sada, kao bočica parfema, ispražnjena
Koliko samo slatkih muka tiho propaćenih
kada se moja duša otimala s tajanstvenom tugom
Ona, kojoj su poznati trikovi kako sam provodila dane
ljubeći te dvije ruke koje su
ugušile moj život.
Alfonsina Storni
Zagledaj se u ovaj dan.
Jer on je život, život života.
U njegovom kratkom dahu
Skrivene su sve istine,
sva zbilja postojanja tvoga:
Blaženstvo rasta,
Divota rada,
Blagoslov ispunjenja.
Jučer je tek san,
A sutra tek slutnja.
Dobro proživljeno danas
u sretni san pretvorit će jučer,
A svako sutra
u slutnju punu nadanja.
Stog' dobro zagledaj se u ovaj dan!
Takav je moj pozdrav zori.
Kalidasa
... moja "droga" ovih dana...
Btw., odličan je osjećaj kad napokon shvatiš da ti uopšte ne trebaju titlovi da bi gledao španske filmove... Sve je u glavi...
(look, it's me being cool)
Cheap vodka...
Schweppes...
Russian heavy fuckin' metal...
To hell with the truce...
This war continues...
Tomorrow!!!
...nego kad ti neko kaže "Đesi, šta ima?"?!?!
Šta kas'ti, šta odgovoriti?!
Ne radim ništa
U posljednje vrijeme
Osim što ispijam flaše
između dva čekanja -
tebe
i još jedne
relativno nevažne stvari...
Vec dugo ne napisah
niti jednog slova
Vec dugo ne pozdravih
dan...
Odviše dugo ne prozborih,
osim sa sobom samom...
Meni je lijepo...
O, nemoj da misliš da
se žalim
Nemoj da misliš da mi je
ova čamotinja mrska
i da greznem u beznađu
alkohola i samosažaljenja...
Ne, nije tako...
Meni je doista lijepo...
I često mi se čini
da bih više voljela
da ne dođeš nikada
i da te dovijeka ovako čekam
Da u tami sobe, ispijajući flaše
Uz nenadjebive krike Coltrane – ovog saksofona,
stvaram u glavi najljepše stihove
o tebi
koje nikada neću zapisati...
Tada bi sigurno i izgubili svaku draž...
Ja...
Ja bih te, često mislim u sebi,
zanavijek ovako čekala
i opet bila najsretniji
čovjek na svijetu...
<< 11/2014 >> | ||||||
ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub | 01 |
02 | 03 | 04 | 05 | 06 | 07 | 08 |
09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |