Rekvijem za čudovište

Вечно молодой, вечно пьяный...

19.02.2014.

Ono kao ljubav... Ili, bog će ga znati...





Ne radim ništa

U posljednje vrijeme

Osim što ispijam flaše

između dva čekanja -

tebe

i još jedne

relativno nevažne stvari...

Vec dugo ne napisah

niti jednog slova

Vec dugo ne pozdravih

dan...

Odviše dugo ne prozborih,

osim sa sobom samom...

Meni je lijepo... 

O,  nemoj da misliš da

se žalim

Nemoj da misliš da mi je

ova čamotinja mrska

i da greznem u beznađu

alkohola i samosažaljenja...

Ne, nije tako...

Meni je doista lijepo...

I često mi se čini

da bih više voljela

da ne dođeš nikada

i da te dovijeka ovako čekam

Da u  tami sobe, ispijajući flaše

Uz nenadjebive krike Coltrane – ovog saksofona,

stvaram u glavi najljepše stihove

o tebi

koje nikada neću zapisati...

Tada bi sigurno i izgubili svaku draž...


Ja...

Ja bih te, često mislim u sebi,

zanavijek ovako čekala

i opet bila najsretniji

čovjek na svijetu...